Svetkovina Svih svetih, latinski naziv Sollemnitas Omnium Sanctorum

U liturgijskom kalendaru pred sam kraj liturgijske godine, prvog studenoga, slavi se svetkovina Svih svetih. To je dan kada u jednom slavlju slavimo zasluge svih koji su se pridružili nebeskoj radosti, bilo da su dobro znani i slavljeni sveci, to jest kanonizirani sveci ili bilo da su anonimni ljudi koji su svojim načinom života zaslužili vječno blaženstvo i slavu svetih. Vjerujemo da su oni u Nebu i od njih tražimo da nas zagovaraju i sjećamo ih se. To sjećanje je poticaj na razmišljanje o svetosti kojoj vjernici trebaju težiti u svojem životu, ali i na molitvu za pokojne, kao i za njihovu duhovnu pomoć. Spomen Svih svetih mučenika počeo se slaviti još u IV. stoljeću na kršćanskom istoku, u Antiohiji i istočnoj Siriji. Sirijci su ga slavili u uskrsno vrijeme, a Bizantinci neposredno poslije Duhova. Krajem VIII. st. svetkovina Svih svetih počela se slaviti u keltskim krajevima i kod Franaka. U IX. stoljeću primljena je i u Rimu.  Datum 1. studenoga kao blagdan Svih svetih potječe, čini se, od Ljudevita Pobožnog, koji je izdao takvu naredbu za svoju zemlju. Iako je ova svetkovina drugačija od dušnog dan, vjernici katolici na ovaj dan prisjećaju se svoji vjernih pokojnih obilazeći njihova posljednja počivališta iskazujući im poštovanje i čast molitvom, upaljenom svijećom i cvijećem. Buket cvijeća, upaljeni lampion ili svijeća, lijepa su gesta tradicionalnog obilježavanja posjeta grobovima, no nije u tome sve. Naš nobelovac Ivo Andrić svojevremeno je mudro primijetio i zapisao kako je odnos prema našim pokojnicima odnos prema nama samima. Zamislimo se, barem na trenutak, nad ovim mudrim riječima i pokušajmo ih otjelotvoriti boljim i brižnijim odnosom prema dragim osobama koje smo ispratili s ovoga svijeta, ali ne samo odlascima na groblje, nego i brojnijim spomenima i sjećanjima na njih. Jer, osoba živi dok živi i riječ o njoj.  Dok Svece koji su proslavljeni u nebu slavimo u jednom danu, a za duše u čistilištu molimo u drugom danu, svoju svetosti ne možemo sažeti u jedan određeni dan. Naša svetost zahtjeva neprestani trud i rad na sebi kako bismo se usmjerili prema budućnosti u Bogu i vječnoj slavi u nebu.

 

FJ